charlie... ljudi kao ti su razlog zasto ljudi kao ja trebaju ljekove.
čini se da ne budemo živjeli vječno. i bez obzira na to što ćemo uskoro ostati zaboravljeni negdje u davnoj prošlosti a naša krv pričati gluposti na jednakoj mentalnoj razini i vući svoja platonska dupeta ispod dobrih starih crnih rupa, ono što će definitivno ostati zaipisano je sve to što nam je bilo važno i zbog čega smo živjeli. iako ćemo se promijeniti jos tisuću puta, naša ce bježanja biti zauvijek zaljepljena za klupe u kojima smo sjedili, ceste po kojima smo hodali i rajeve u koje smo svraćali. i prije nego što se pripremimo, iznenadit će nas nešto treće i ponovo, ispočetka nam objasniti da se to ne planira. da sve ono što smo voljeli i razumijeli, nismo planirali. i da smo razmisljajući unaprijed samo zaboravljali na ono što je bilo pred nama. smijali smo se još milijun puta i sjećali se svega što se svorilo ni od kud i iznenada. a ono što je prošlo po planu ostalo je takvo, savršeno i nestalo.
naša su razmišljanja ostala nerazjašnjena i upitna. i mislili smo ostati dugo koliko možemo i ne napuštati ih neopterećeni. neka nam je uvijek nesto na umu. nismo bili nasilni ili zlonamjerni. bili smo posljedice. i ako ništa drugo, sve u svemu pravedni. promatrali smo boje dana samo na njegovu početku i kraju i bilo nam je savim i očito jasno da se dan pretapa kroz mnoštvo nijansi i intonacija, sa svakim novim trenutkom. da se jedan jedini sat može sastojati od tisuću različitih boja. da smo se trudili da ih ne primijetmo. i da ce ona doći polako i sigurno i da je tako barem rekla kradljivica knjiga.
a onda kada smo se prisjetili da smo oduvijek mrzili njene šljašteče cipele i tlo po kojem je gazila, shvatili smo da je cijelo vrijeme bila dio nas samo ju nismo ozbiljno shvaćali. a ono što nismo trebali smo zaboravljali. i tesko da ce to ikad prestati.
.tih dana nebo je plakalo. oblaci su plovili na jug. ja sam ih samo mirno promatrao. više nisam imao nju.
ona je razuzdana operna diva. ja sam joj rekla da se sabere a ona me pogodila s bocom u glavu i sad imam šljivu. poslje toga sam pojela cijeli adventski kalendar koji još nije ni počeo, tako da se sada više neću imati čemu veseliti kad se ujutro probudim. ona se samo smije.
glupačo glupa pokvarena hoćeš li se smijati i onda kad shvatiš da nikad nečeš dobiti ono što želiš, da te on uvjerio u nešto u što ni sam nije siguran, da nije bitno da li sviraš klavir ili violinu, bitno je da si sretna kretenu. ostani s njim i shvatit češ da si oduvijek bila jedino kurva i ništa više i da te bilo tko može imati. hočeš li se smijati i onda kad te ne budu više cijenili, kada ih više ne budeš mogla zadržati uz sebe. hočeš li se smijati onda i kad ti ponestane laži i izmišljotina gaduro bezobrazna.
ljubav bi trebalo biti nešto posebno, nešto što te drži i zbog čega voliš. ako misliš da ja tebe volim zbog ljubavi, onda se varaš. volim te bezveze.
mogla bih ti postaviti tisuću pitanja. ali ne želi biti naporna. ne želim da me krivo shvatiš. ne želim da pomisliš da si mi posebno zanimljiva osoba. ne želim te staviti u situaciju da ne znaš odgovor. želim da misliš kako si nešto odlično i savršeno jasno.
smrt je neizbježna. to nam obećaju kad se rodimo. i zato pokušavamo živjeti zbog nećega. učiniti nešto da nam život ima smisla. ali nemaju svi životi smisla. neki žive gledajući druge žvote. a na nama je da otvorimo oči i pronađemo ih prije nego što oni pronađu nas.
jednom sam kao mala napunila praznu kutiju od šampona s pastom za zube. mama se poslje s time oprala pa smo tri dana grijali kuću jer joj je bilo zima.
danas sam prvi put stvarno zaspala na satu. imali smo vjeronauk i bilo je zanimljivo, a ja sam sanjala da sam skakala s bratom preko krovova, dok nismo došli do velikog starog zatvora u koji smo se ušuljali i krali neki šit.
ona je temperamentna i agresivna. ponaša se dječje i glupa je. svađam se s njom i nasam joj se maloprije javila na telefon.
s njom sam se čula prije jedno pola sata, a kad sam na telefonu, nema me na emesenu osim ako ne razgovaram s kompjutorom. želim da se što prije pojavi u školi iako joj želim sve najbolje. nije ona bolesna. samo se pretvara. ali ja joj vjerujem. i danas sam joj donjela hlače a nje nije bilo. pitala me dal da dođe sutra u školu. rekla sam joj daj popi nešto i šuti.
ako nije abstraktna onda je zbunjena. ma zapravo i nije tolko zbunjena kolko zgubljena. uči biologiju. ne znam zašto. neznam dal joj je to opče zanimljivo. u biti, neam pojma kaj zapravo oče. ona je smiješna. i mi skupa volimo albeni.
užasno mi je žao kaj se nisam s njom vidla pa mi sad curi nos. ona ima ljepe slike i ljučibaste oči. i ona to nezna, ali sviđaju mi se njezine traperice. podsjeća me na vrtič. i šumu s injekcijama. i olofke koje smo lomili. i wc-e bez pregrada. i crve.
oni su mi kul. to sam nedavno skužila. išla sam s njima na kolodvor. bili smo djeca s kolodvora i pričali o pticama, zagađenju i flori. bili smo zločesti i neprimjereni. a onda u oblacima...
opet sam se sjela na pod ispred njene kuće. oglupila sam. falilo mi je pudera pa sam zavoljela curu od prekoputa. ti ne znaš u koju bi školu. tvoj svečenik nije pobjego u rusiju neg ti čuvaš svoju potvrdu da ti ona masna teta iz vode bude kuma, možda češ i s njima slavit božić.
rekela je navodno da je okorijela rokerica u duši i da će imat bend. želim joj sve najbolje. znam da jede poli s majonezom i nareže si crvenu papriku. neznam kaj vidi u čevapima i glupoj sobi koju je osudila. jakna joj se glupo kopča pa me to nervira. proći će s 5. bodova.
i dalje me nervira. i nije popravljiva. neznam zašto. malo se smije a malo bi ju zakucala u pod. loše utječe, čudno se smije.
drago mi je šta imaju žute zube a svejedno su lijepi. znači da nije sve tako sivo. a što je onda motiv brutalnoga napada?
i svi su različiti i većina ih je blesava. neki su glupi ili zbunjeni. al smiješno mi je s njima. i drugima je smiješno. i oni postoje. meni ili nekom drugom. neki više neki manje. i ne znam zašto sam ih odabrala. ne neke od njih. da li su mi ih nametnuli? možda. al postoje.
...a ja sam ožbuko dva trosobna stana, odvuko hrpu cementa na treći kat, dok su on i seljaci pili u baraci, da, on meni, baš meni dođe srat
započelo je nešto novo. neki drugi ljudi, druge stvari... i nije nam loše jer svaki put kad se naviknemo, postane drukčije.
ono što oni na njemu ne vole, meni se sviđa. neki ljudi koje ne bi nikad, ali nikad stavila među njih, zapravo su s njima.
možda se ne bi trebali tolko brinut oko svega što nam se događa. jer ko će se za jednom sjećat svega tog, možda će nam uskoro sve to bit smiješno.
ne bi se trebali toliko mučit s time što ćemo odlučit kad ionako znamo da bi u bilo kojem drugom trenutku odlučili drukčije. tako da ću i dalje čekati najzadnju sekundu da bilošto napravim i neću se truditi da se odjednom promijenim.
i boli me k. bar trenutno. dok opet nešto ne odlučim. nešto drugo.
Čuvar močvara i trava budan čak i kada spava otkriva mi tajne prolaze...
i nije puno vremena prošlo ko što se čini i nije se puno toga dogodilo i točno je da se svašta promijenilo. tebi su bitne neke stvari koje meni nisu i mučiš me i maltretiraš s glupostima i nije mi jasno zašto se ne možeš normalno prema meni ponašat ko što se ponašaš prema svima ostalima. ti bi trebala bit osoba koja zna sve o meni i koja me razumije. najbolje od svih. to nikad ne možeš prerast. možda je nekad bilo tako a sad svi misle da sam se ja promijenila jer je to najlakše za objasnit. stalno mi govoriš da ne znam granicu i da sam bezobrazna i da nemam poštovanja prema tebi. i ti to stvarno misliš? stvarno misliš da te ne poštujem?teško da je tako. neke stvari su mi ipak jasne. al nije mi jasno zašto ti ništa ne mogu reč. zašto je sve što ti kažem neprimjereno. zašto moram pazit što govorim pred tobom kad si ti osoba koja me zavoljela prva o svih. bila samnom najduže od svih. trebala bi mi bit najbliža na svijetu. ne bi me trebalo bit nikad ničega sram pred tobom. ne bi trebala bit dobra s nijednom prijateljicom ko s tobom. a tebi ili to nije jasno ili to ne želiš. i žao mi je ako ne želiš. jer sam imala najbolju namjeru.
al ako je to ono što hočeš onda će to očito tako biti. jer ti si mama i ti određuješ.
Stojim pokraj sebe i s gađenjem slušam kako te obrađujem, pričam ti o vezama, o nama, bitangama, princezama...
I da, krene kao loš refren... Koji ovaj puta mene rastužuje. a tebe čini sretnom. i ne plačem zbog toga jer i mislim da si sretna. Ali kako mogu biti sigurna?
kako mogu znati da si zaboravila. srest me na ulici ispred tvoje kuće u 10 do 8, posudit od mene onaj karirani šos s rozim crtama, zamolit me da ti namažem nokte, pričat mi o teni, mariji i o tome koliko te razumijem.
Aha, da. netko te drugi sreo na ulici jer sam ja opet zakasnila, imaš šos kojeg sad voliš više od onog starog, moj lak ti se više ne sviđa, a teni i mariji sada pričaš o meni.
I koliko god te razumijela, od nekih stvari ne mogu pobjeći i ne mogu poreći da sam bila užasno razočarana i iznevjerena od tvoje strane i onda kad sam se sjetila poruka i komentara o vječnoj ljubavi i savršenosti. i možda sada nije fer od mene šta sam se toliko nadala i vjerovala u sve to a zapravo bez veze i razloga jer ionako nije ništa značilo.
I uopće ne sumljam da ću ti faliti i da ćeš se htjeti vratiti jer si i sama rekla da ti svaka osoba treba i namenjena je za nešto drugo. Pa češ možda ono što ti oni ne mogu pružuti oni, pokušati ponovo pronaći u meni. Vjeruj mi, ne želiš da ti citiram tvoje poruke koje čuvam. A bude li onda od mene bilo bezobrazno što ti neću više vjerovati, što te neću primiti, što ću se zauvijek bojati da je to samo tvoja faza? Hoće li meni zauvijek značiti isto što i tebi zauvijek znači?
dakle, drago mi je što te imam i što to što nas je spojilo, kada je nestalo, ti nisi nestala zajedno s tim.
bude li sve kako treba, a trebalo bi bit, ovakve stvari nećemo ponavljati.učit ćemo na greškama i pronaći neki drugi način ako jednom budemo trebali. ako se mene pita, sve mi je to suludo. i to je definitivno prava riječ za to što nam se događa. prebrodit ćemo sve krize i perverzije koj slijede. i nećemo se mijenjati. ne ćemo. sve dok ne dođe vrijeme.volim te. i dragi mi je što te imam. i što nisi otišla zajedno s onim što nas je spojilo. =)
o, da. A ti? Kad bi ti znao što je meni u glavi vjerojatno bi idući put pažljivije birao s kim ćeš razgovarati, a s kim ne. Jer nisu svi toliko normalni i jednostavni kao što ti vjerojatno misliš. Al šta ja znam. Možda sam se totalno prevarila i potpuno te krivo procjenila. al ipak, kad bi znao...
uhvatila sam samu sebe kako se previše toga sjećam. vremena provedenim s tobom i bez tebe. a da ostali nemaju pojma. što misliš, koja su mi vremena važnija i draža. e pa varaš se. nije uvijek tako.
razmišljala sam o tebi neki dan i svatila koliko je malo toga moguće, a koliko smo ipak uspjeli. hoće li tako biti i u budućnosti? čisto sumnjam. možda za nas ni nema budućnosti. možda smo oboje previše nepristupačni. možda ti ovo nikada nećeš pročitati.
i ima još jedna stvar na koju bih vas željela upozoriti. nemojte mi se previše približavati, nemojte imati prijatelje koji će mi se približiti. tada se ja uplašim i odem. s namjerom da negdje drugdje počnem ispočetka.
da li će tako biti i s tobom?da li si ti taj koji će prvi nasjesti?
da li je to tako bilo i s tobom? na to si mislila kada si govorila o tome gdje si pronašla sebe?
i gdje je točno tvoj početak?
i još nešto o repertoarima i stvarima sličnim tome. vas dve često svrstavam u istu skupinu iako ne znam što vam je zajedničko. niste previše slične. al obje vas volim i vi to znate. vi možda mislite da su mi ponekad svi drugi važniji od vas al morate razumijeti da je to malo vremena koje nam je dano da izvršimo sve dužnosti, pre pre pre kratko i da se trudim da me nikad ne zaboravite. a znam i da nećete. čvrsto vjerujem u to.
tebi ponosno, ali stvarno ponosno mogu reći da si ti jedina osoba na svijetu koje se nikad neću odeći, koja mi nikad, ali nikad nije išla na živce, kao što su to bile sve druge osobe. i da te užasno volim.
možda je stvar u tome što si toliko stariji od mene. ma svejedno je.
hvala ti na svemu što si mi priuštio, na svim tvojim forama i idiotizmu. =) i na svemu što smo prošli kad smo bili mali.malobosiljke i kpatke i osvojene tvrđave. i za sve što ćemo proći.
tvoje lice poput uhode me prati
kroz preduge uvode.
spotičem se nespretno o riječi
koje sam pripremio.
stojim pokraj sebe i s gađenjem
slušam kako te obrađujem.
pričam ti o vezama o nama
bitangama princezama.
i krene kao loš refren
koji te rasužuje
da si ti nježni cvijet
a ja probisviejt
što te ne zaslužuje.
pa reci zašto ne bi htjela
imati mene za prijatelja
evo ja ću biti tvoj najbolji drug
pa svrati na kavu ili na fuk.
tvoje lice poput uhode me prati
kroz preduge uvode.
spotičem se nespretno o riječi
koje sam pripremio.
i nikoga ne mući pitanje smiješno
što se rastajemo u idili
kako ćemo samo ostati nešto
što nikada nismo bili.
sada znam.da je fajrund.mjesec je.plavi grejpfut.zibam te.ko malu bebu.samo tebi svira bend.na nebu=)
Postala sam posebno ponosna na sebe kada sam izvukla od nekud s interneta Fur immer punk i svim silama se potrudila da ju naučim od riječi do riječi. NIje bilo teško i čak mi se u jednom trenu učinilo da zvučim ko da imam nekog pojma o njemačkom.
U svakom slučaju, ove posljednje subote popraćene su mi prilično zanimljivim sadržajima i teško da ih se ne ću sjećati u naredno vrijeme.
Počelo je s dugo očekivanim partyem povodom promocije Praskozorja i stvarno mi je bilo savršeno družit se sa svim tim ljudima onako naguranim u malim prostorijama Avenue Malla.Ostali smo do samog kraja i bilo je odlično.
Iduća subota nastavila se ponovo u ozračju Sumraka.Kava sa Severom. Došlo nas je najviše do sad, možda zato što se radilo o zadnjoj kavi u naredno vrijeme. Odlučili smo igrati na "Kako je sve počelo" i odradili kavicu u Koldingu gdje je bila i više nego savšena atmosfera za naše drage susrete.
Brzo sam ih sve skupa napustila i otišla na svadbu. Nikad nisam voljela svadbe. Zapravo sam ih mrzila. Nerviralo me tolko puno ljudi u malom prostoru, retardirana muzika i ostale fore. Nerviralo me plesanje. Zato sam odlučila da je ova svadba drukčija. Zato je i svirala drukčija muzika (suzdržali su se od tamburaša do negdje tri ujutro kad su već svi bili tolko pijani da im je ionak bilo svejedno =) i začudo plesala sam i to puno. I počela sam drugačije gledat na te stvari. Pjevali smo mu Ovo mi je škola, i dugi puta ću pametnije... I bilo mi je dobro. Bilo mi je odlično.
I kao šećer na kraju, oduševljena sam šta mi je taj fantastični koncert tolko blizu. Naravno, u nadolazeću subotu. Da mi se lijepo nadoveže na onu svadbu, iako nisam dočekala supermena il bar bijelog labuda (kad sam znala da nešto ljubavno ne budu pjevali... =) Oke.Karte su mi tam negdje u sobi. Bit će savršeno.
Na putu prema dole, muškarci plaču a žene te vole...
Onda kad se svim silama trudiš da ne vjeruješ u ono što je točno, kad nepotrebno smišljaš razloge kako bi sam sebe uvjerio da ti nije toliko bilzu, kad se osjećaš drukčije ili ne znaš kako se osjećaš - ne moram ti reći da ti vrijeme prebrzo polazi.
Bliži se subota koju već neko vrijeme očekujem. Sad znam da sam potpuno spremna. Bila sam na kavi sa Severom i ostalim forumašima. Bilo je lijepo i sviđa mi se što nam se pružila prilika da se nas nekoliko upoznamo prije nego se s iščekivanjem pojavimo na iščekivanju The Knjige. Razmišljali smo o tome kako da združimo 300 ljudi na partiju, pričali smo o knjigama i ostalim stvarima. Bilo nam je zanimljivo i vruče i KICu i svakako se pojavljujem na idućoj kavi.
Dora me u svemu tome podržala, a ja nju poslije dok se punila u Megu (puneći se skupa s njom) dok je Kikač slala pozitivne vibre odnekud iz kvarta. =)
Poslije sam se prisjetila filma koji mi ponešto znači.
"Bje osakaćen, no slomljeno mu samo tijelo. Nije jednostavno, ni lako za objasniti. "Pustimo sad to", kaže ona. I zatvara svetu knjigu laži. I pokriva oči. I poriče sebi što misli da je bilo." xD
Na putu prema dole, muškarci su smiješni a žene su gole...
"Nikad nisam previše razmišljala o tome kako ću umrijeti - premda sam proteklih mjeseci imala sasvim dovoljno razloga za to - ali sve i da jesam, ne bi si smrt predočila ovako.
Gledala sam, ne dišući, preko duge prostorije u tamne oči lovca, koji me ljubazno promatrao.
Nema sumnje da bi vrijedilo ovako umrijeti, stradati umjesto druge osobe, osobe koju volim. Čak bi se moglo reći da bi to bilo plemenito. Moralo bi nešto značiti.
Znala sam da se sad uopće ne bi suočila sa smrću da nisam otišla u Forks. Ali, ma kako prestravljena da sam bila, nisam žalila zbog te odluke. Ako ti život pruži san što toliko nadvisuje sva tvoja očekivanja, nije razumno tugovati kad mu dođe kraj.
Lovac se ljubazno osmijehnuo kad me gipkim koracima krenuo ubiti."
oke, kako sam nedavno postala članicom forks foruma zbilja bi bilo u redu da vam napokon spomenem i tu svoju slatku opsesiju sumrakom, i svime onime što na njega podsjeća. od samog početka sam opčinjena načinom na koji je stephenie opisala tu vrstu i ni u jednom času nisam pomislila da nešto od toga nije istina. svaka čast severu koji mi (svima nama) je priblizio sve ono o čemu razmišljam u posljednje vrijeme.
tolko od mene.da, u francuskoj sam...
javim vam se razglednicom xD xD
ovu kratku pauzu iskoristila bih da vam kažem koliko mi je bilo dobro...
... nemam vam kaj za reč. nit znam dal da plačem kaj je gotovo il da butem sretna na neki čudni način. izvor. upoznala sam stvarno strašno puno dobrih ljudi i to je ono što upotpunjuje savršenost i hiće nedostatke. hvala vam. fala sara. fala svima vama koji ste bili tam i koje sam upoznala.
nela, ela, ela(gabriela), temi, daria, luka, beta, juraj, tinček, damir, domagoj, darko, leon, hisa, ilir, miki, joki, kiki, tena, ana, ana(čižma), dora, sara... i bilo ko ko mi sad slučajno ne pada na pamet jer sam previše opčinjena...
preksutra krečem u nove pohode. višnjan. nek mi je sretno
pozdravljam vas sve.
preksutra idem na more a mama sutra uzima komp na put pa je ovo očito zadnji post ovo ljeto.uh.
ali se ipak u dubini duše nadam da ce me moji putevi ipak otfurat do kakvog interneta, bar da se javim svijetu.
a prije neg kaj vas stvarno pozdravim iznjet cu vam neke pojedinosti kojih sam postala svjesna zadnjih par dana.
dakle. oduvijek su mi životinje bile nekak slatke i super i nijedna mi se nije gadila il sam je se bojala ko kak neki imaju fobije od kaj ja znam čega. al sam danas ujutro definitivno shvatia da mrzim kukce.
ne da su mi strašni il tak nes nego su jednostavno naporni i idu mi na zivce. stalno mi zuje il me oblijeću il me maltretiraju ne znam vise kak.da. najvise volim kad se ujutro probudim a neki mi retardirani pauk hoda pol metra od mene. prvo se prepadnem jer mi neko opce hoda ujutro al onda postane naporan a pogotovo ak se jos radi o nekoj muhi. oke, tesko mi je gledat one pametne kucne muhe koje se nonstop zalecu u staklo jer ne kuze. al kaj cu im ja.nerviraju me xD
i ima jos jedna stvar.
neki dan mi je strašno malo falilo da ne kupim jednu ljepu majcu u teranovi.
sva sreca da sam se uspijela savladati jer u principu se uglavnom ne savladavam ak imam para kod sebe što nije baš često. zato iskoristim priliku.
kao prvo,glupo sam se osjecala. sve mi je smrdilo po unformiranim djevojčicama koje žele bit moderne i lijepe. ne sviđaju mi se ljudi koji se unutra skupljaju. odvratan mi je taj neki čudan osječaj. i strah me da me nutra ne bi ljudi pogrešno shvatili. ma nije da tamo nema dobrih stvari al kad izađem van i kad vidi sve iste ljude, u istoj robi, indentične cure, neda mi se onda opče išta. neko sam vrijem hodala po dučanu, zgubljena i zgražena nad pohlepnim ženskama koje su se drapale za kul im majce, spremne na šoru, sve kako bi dobile nešto, što će ionako sutra imati svi s kojima se sad čupaju. bilo me sram. sva mi je odječa tamo postala ružna. pokupila sa se nedugo nakon kaj sam došla popračena ambrelom-elom-elom.
dana sam skoro pospremila sobu koju spremam vec tjedan dana. nadam se da ju necu brzo razbacat jer onda ne znam zbog cega sam se trudila al ako uzmemo da sad dugo ne cu bit doma onda ce vjerojatno bit uredna neko vrijeme.
steta. iako sam cijelu godinu cekala ljeto sad bi ipak rađe ostala u zmazanom zagrebu jer mi je tu čist oke. ionak se ne radujem previse buducim zbivanjima. salju me u francusku na tjedan dana k ljudima koje nikad nisam vidla i koji ne znaju zinut hrvatski. kazu mi da cu se snac jer znam pricat francuski a kurac ja znam. strah me. i jos me tjese s tim da iduce ljeto idem na tri tjedna. e pa samo preko mene mrtve. i tu se ne šalim.
xD
al ostatak ljeta u principu očekujem. sretna sam zbog tjedna u višnjanu, tjedna u selcu kod (m) curke i njezinih curka i frajera, par dana u crikvi, i na kraju desetak dana na murteru. =)
i tak. nemrem vječno pisat. moram vas nekak pozdravit. strah me toga kaj znam da ce sve tak uzasno brzo proc i kaj cu skoro u skolu opet, torte i to.
a ne da mi se. taman se ufuravam u ovakav nacin. zao mi je.
al kaj ja mogu. preporucam i sebi i vama da uzivate sta vise mozete, da iskoristite sve i svakoga.sretno
...dok su se malci rolali ja sam radila neke druge beznačajne gluposti. u vrtiću je bilo lijepo i voljela sam svoje tete ko i svako drugi. to što sam bila među najglasnijima nije me previše isticalo i vrijeme koje mi se nakupilo tada, uvijek sam znala iskoristiti za bedastoče. nije mi puno trebalo za naučit vozit bicikl. dražesne metode mog brata omogučile su mi da pune dvije minute samouvjereno letim prema rupi, uvjerena kako me on drži otraga, sve dok se nisam raspla negdje dole i krvavih koljena shvatila kako ipak znam voziti bicikl. kao malu me nisu previše štedjeli. mama i tata bi otišli van i ostavili me kod kuće da me čuvaju već spomenuti osam godina stariji brat i njegov prijatelj janko. lijepo je bilo odrastati uz njihove spaljene ideje od miksera koje su mi zapletali u kosu do osvojenih tvrđava zbog kojih bi uvijek netko završio u klaičevoj. tako da je to što sam odrasla uz dva spaljena idiota ostavilo puno tragova i omogučilo mi da nikad ne budem pokvarena osoba kojoj sve smeta. pokupila sam njihove ludosti pa mi ništa nije bilo čudno. sva sreća da ih nije bilo puno doma jer su se motali po kojekakvim skijalištima (tata kao trener, a brat kao talentirani mali prdek)pa je moja ljubav između tog glupog malog šečerića bila neizmjerna.
kad sam krenula u školu divota se nastavila. bilo je tu bljuvalja po skijanjima i raznoraznih kazna od strane trenera, tukli smo se često u školi i počkaljvalji i žderali smo gumene bombone haribo u velikim razmjerima dok nas niko nije gledo, i bilo nam je smiješno. bilo je puno puno ljudi koje sam susretala po putu a koje sam danas potpuno zaboravila.
volim hrpu stvari. volim ljeto, čokoladu, odbojku, telefone, mačku svoju, vodu, forume i internet, svakakve ljude i to što često imam priliku radit nešto opasno.
a s druge strane ne volim ljude koje nevolim i koji imaju prveliko mišljenje o sebi i koji su škrti. i ne volim jesen i školu i bilokakva pravila i gužve.
a sutra kad se probudim pokušat ću složit stvari koje su mi razbacane jer mi je uvijek nešto razbacano i nastojat ću bit što je manje moguće bezobrazna i svi će me razumijeti.
... a zaparavo ću ostati ista.=)
nemam vam kaj za reč. nit znam dal da plačem kaj je gotovo il da butem sretna na neki čudni način. izvor. upoznala sam stvarno strašno puno dobrih ljudi i to je ono što upotpunjuje savršenost i hiće nedostatke. hvala vam. fala sara. fala svima vama koji ste bili tam i koje sam upoznala.
